Osteoporoza Liječenje - Poliklinika K-Centar

“BAR” METODA – NOVI KONCEPT LIJEČENJA KRONIČNIH SKELETNIH BOLESTI

Kronične skeletne bolesti, među kojima su najčešće osteoartritis (artroza) i osteoporoza, najveći su javnozdravstveni problem naše civilizacije. Usprkos toj činjenici, potvrđenoj brojnim statistikama svjetske zdravstvene organizacije (WHT) i podataka koji govore da komplikacije tih bolesti predstavljaju jedan od najvećih financijskih opterećenja državnih ekonomija, skeletne bolesti su dugo godina bile ignorirane i smatrane posljedicom normalnog starenja.

UOBIČAJENA ZDRAVSTVENA KLINIČKA PRAKSA SVODI SE NA PARCIJALNU I SIMPTOMATSKU TERAPIJU, BEZ ZADOVOLJAVAJUĆEG UČINKA ZA PACIJENTA

Terapija je dominantno još uvijek samo parcijalna i simptomatska. Prevenciji se do sada nije i još uvijek ne poklanja dovoljno pozornosti, a nedostajao je i značajniji interes struke za to područje. Nakon određenog porasta interesa za problem osteoporoze, koji se odvijao krajem devedesetih godina potaknut prije svega uvođenjem lijekova i interesom farmaceutskih kompanija, posljednjih godina ponovno svjedočimo gubitku interesa javnosti i struke za pitanja vezana oko teške problematike osteoporoze. Posljedično, tome svjedočimo i zbog određenog razočarenja učinkom lijekova, kao i spoznaje da je osteoporoza puno složeniji problem no što se mislilo, a što je rezultiralo smanjenim interesom farmaceutske industrije. No, sve zajedno je istovremeno i rezultat nedostatnog bazičnog znanja o kostima, kako liječnika, tako i populacije u cjelini.

Kad je pak riječ o osteoartritisu, tu se zapravo godinama ništa bitno nije promijenilo. I dalje dominira fatalistički pristup mišljenju kako se ionako ništa ne može učiniti jer ne možemo regenerirati hrskavicu te nam ne preostaje ništa drugo nego različitim metodama fizikalne terapije privremeno smanjiti tegobe, a u težim slučajevima ugrađivati proteze i umjetne zglobove.

Nevjerojatno je koliko su ti stavovi duboko ukorijenjeni među strukom i liječnicima koji teško prihvaćaju nove metode i spoznaje. Kao da se ne želi priznati da je dosadašnji pristup kroničnim bolestima bio loš, manjkav i nedostatan.

ZAR UISTINU NE MOŽEMO BOLJE LIJEČITI NAŠE PACIJENTE KOJI PATE OD KRONIČNIH KOŠTANO-ZGLOBNIH BOLESTI? DA, MOŽEMO!

Kako to da je u nekim drugim područjima medicina zabilježila veliki napredak, a kada je riječ o skeletnim bolestima još uvijek tapkamo na mjestu?

Naime, još uvijek ne postoji jedinstvena struka koja bi se bavila skeletom kao cjelinom, već smo i dalje podijeljeni na ortopede, fizijatre, reumatologe, endokrinologe, odnosno tzv. specijalizacije koje se svaka u svome „dvorištu“ bave kostima ili dijelovima koštano-zglobnog sustava, a zaboravljamo da je skelet jedinstveni organ. Skelet nije skup ili hrpa kostiju i zglobova, već nedjeljiva cjelina koja funkcionira povezano u jednom harmoničnom odnosu tako da se promjene na jednom dijelu skeleta prenose i reflektiraju na cjelokupni skelet.

Na primjer, osteoartritis koljena ne treba smatrati samo bolešću koljena. Osteoartritis koljena dovodi do značajnog poremećaja bio-mehaničke ravnoteže i time preopterećenja na drugim zglobovima s posljedičnim razvojem osteoartritisa i ostalih degenerativnih procesa na tim zglobovima. Upravo zbog toga, eventualna zamjena koljena protezom ne može riješiti problem u cjelini, npr. može eliminirati bol u tom koljenu, ali i potencirati razvoj slične problematike na ostalim dijelovima skeleta, poput kralježnice ili kukova.

Manje je poznato da se zbog poremećene bio-mehaničke ravnoteže, kao posljedice osteoartritisa, pogoršava i kvaliteta kostiju, što povećava rizik prijeloma.

U takvim slučajevima, zbroj brojnih kalcifikata koji prate osteoartritis, često nećemo naći nisku mineralnu gustoću na denzitometriji kosti i nećemo prepoznati osteoporozu, mada se radi upravo o tome.

Uostalom, dobro je poznato da se skoro 50% slučajeva prijeloma na malu traumu, što je siguran znak slabije čvrstoće kosti, dakle osteoporoze, nađe normalan nalaz denzitometrije kosti.

ZAŠTO TREBAMO NOVI KONCEPT LIJEČENJA I NA ČEMU SE ON TEMELJI?

Temeljem znanstvenih studija i kliničkog iskustva možemo reći sljedeće:

Skelet je jedinstveni organ, koji se sastoji od puno kostiju i zglobova te najmanje tri vrste tkiva: koštanog, hrskavičnog i mišićno-vezivnog.
Na skelet utječu brojni čimbenici koje možemo podijeliti u genetske, bio-mehaničke i metaboličke ili bio-kemijske. Budući da se struktura kosti stalno mijenja kroz kontinuirani proces koštane pregradnje, struktura i kakvoća kosti je rezultanta istovremenog djelovanja svih tih čimbenika.
Funkcija skeleta ovisi o strukturi i kakvoći svih njegovih dijelova pa je stoga uvijek potrebno provoditi integralno liječenje skeleta kao cjeline.
Dijagnostički postupci i snimanja ne mogu precizno odrediti stanje skeleta pa je potrebno učiniti procjenu stanja kombinacijom više metoda, predvidjeti rizike i dinamiku te na temelju toga planirati terapiju. Stoga je nužno dobro poznavanje biologije skeleta i mogućnosti pojedinih dijagnostičkih i terapijskih metoda, zbog čega treba poboljšati edukaciju liječnika iz tog područja koja je ponekad manjkava.
Budući da nije moguće istim terapijskim sredstvom ili lijekom djelovati na sve dijelove skeleta, liječenje je nužno provoditi komplementarno, kombinacijom više metoda.

ŠTO TREBA ZADOVOLJITI NOVI KONCEPT LIJEČENJA?

Dakle, previše je dokaza koji navode na zaključak da nešto moramo promijeniti u pristupu kroničnim koštano-zglobnim bolestima. Srećom, posljednjih godina, potaknut sve većim interesom industrije i boljim financiranjem, ostvaren je veliki napredak u poznavanju biologije skeleta te značajno povećane mogućnosti liječenja uvođenjem novih lijekova i tehnologija. Sada je red na kliničare i cijelo društvo da te nove znanstvene spoznaje i tehnološke mogućnosti pretoče u kliničku praksu. Potrebno je:

Uvažiti sve ono što su znanstvene studije i kliničko iskustvo potvrdile do sada
Uvesti nove metode i tehnologije kojima će se, uvažavajući individualne razlike pacijenata djelovati na poboljšanje bio-mehanike, metaboličke ravnoteže, pokretljivosti te pokrenuti procese regeneracije tkiva ukoliko je to moguće.

ŠTO JE “BAR” METODA?

Biomehanika, analgezija, regeneracija. To je kombinacija metoda kojima se poboljšava funkcionalna biomehanička ravnoteža lokomotornog sustava tijela i osigurava redoviti bio-mehanički podražaj kostima kroz primjenu svakodnevne odgovarajuće tjelovježbe –Tae do te potiče regeneracija hrskavice i formiranje kosti primjenom MBST terapijske nuklearne magnetske rezonance. U slučaju snažnih bolova, uz MBST, mogu se primijeniti i druge metode za ublažavanje boli kao što su „B.cure Soft laser“, manualne terapijske tehnike, analgetici i antireumatici, elektro-terapija i magneto-terapija, a ponekad je potrebna i kirurška terapija.

Većina navedenih terapijskih metoda dobro je poznata i koristi se niz godina, a o nekima manje poznatim kao što su „Tae do“ tjelovježba i MBST možete saznati više pozivom na broj 01 6391 561.

BAR metoda, kao poseban alat personalizirane medicine u pristupu liječenju i prevenciji koštano zglobnih bolesti, objavljena je i u stručnom izdanju naslova: ”Personalized Medicine in Healthcare Systems”, u nakladi izdavačke kuće SPRINGER, jednog od najpoznatijih svjetskih izdavača stručne literature

https://link.springer.com/book/10.1007/978-3-030-16465-2