„4e“ METODA INTEGRALNOG LIJEČENJA – NOVI PRISTUP LIJEČENJU I PREVENCIJI KOŠTANO-ZGLOBNIH BOLESTI
Koštano-zglobne bolesti najčešće su bolesti suvremene civilizacije. To se prije svega odnosi na kronične bolesti poput osteoporoze i osteoartiritisa, no značajan zdravstveni problem predstavljaju i renalna osteodistrofija koja pogađa sve osobe s oslabljenom funkcijom bubrega, pacijente na dijalizi i nakon transplantacije, te sportske ozljede.
Zbog svoje raširenosti i teških posljedica, koštano-zglobne bolesti su ujedno i značajan javno-zdravstveni i ekonomski problem, između ostalog najčešći razlog posjete liječniku i duljih bolovanja. U liječenju ovih bolesti koriste se brojne metode, od različitih postupaka fizikalne terapije, terapije boli do ortopedskih operacija i talasoterapije. Međutim, sve ove metode djeluju samo simptomatski, tj. njima se djeluje samo na simptome, primarno smanjenje bolova, pa budući da se djeluje na uzrok bolesti, učinak liječenja je privremen i ograničen.
Zbog toga postoji naglašena potreba za novim pristupom u liječenju, a napredak medicinske znanosti, kliničkog iskustva i tehnologije to napokon čini mogućim.
Metoda „4e“ prva je metoda koja se temelji na novom integralnom modelu liječenja kojoj je uz smanjenje bolova, glavni i konačni cilj liječenja poboljšanje kakvoće kosti i hrskavice, jer se na taj način uklanja uzrok bolesti te smanjuje vjerojatnost za ponovnu pojavu tegoba.
Na čemu se temelji Metoda „4e“
Na znanstveno utemeljenom konceptu koji polazi od činjenice da se kost svakodnevno mijenja kroz proces koštane pregradnje, kojim se prilagođava našim potrebama, kako bi optimalno izvršila bio-mehaničku i metaboličku funkciju. Posljedica koštane pregradnje je specifična arhitektura kosti koja je presudna za kakvoću kosti. Prema tome, poremećaj u koštanoj pregradnji dovesti će do promjena u unutarnjoj arhitekturi kosti slabeći kakvoću kosti, što će se manifestirati kao koštano-zglobna bolest.
Budući da je pregradnja kosti, pa tako i kakvoća kosti ovisna o genetici, biokemijskoj i bio-mehaničkoj ravnoteži, bolest se može javiti zbog promjena u genomu, poremećaja biokemijske i metaboličke ravnoteže ili poremećaja bio-mehaničke ravnoteže. Zbog toga je u liječenju i prevenciji nužno djelovati na sva tri nivoa.
Iako za sada još uvijek ne možemo mijenjati genom, možemo pozitivno utjecati na bio-kemijsku i bio-mehaničku ravnotežu, što je osnova novog koncepta u kliničkom pristupu na kojem se temelji metoda „4e“. U praksi to znači da se u liječenju uvijek, osim liječenja simptoma, moraju provoditi mjere za jačanje kakvoće kosti, bez obzira o kojoj se koštano-zglobnoj bolesti radi. Tako npr., u koliko je u pitanju osteoartritis, osim djelovanja na bol, nužno je provoditi i mjere s ciljem poboljšanja kakvoće kosti i hrskavice primjenom novih tehnologija kao što je MBST
(terapijska stanična magnetska rezonanca) kojom će se regenerirati hrskavica, te bio-mehaničkom terapijom djelovati na koštanu pregradnju kako bi se poboljšala unutarnja struktura kosti. U slučaju pak osteoporoze, renalne osteodistrofije ili neke druge metaboličke koštane bolesti, nužno je uz bio-mehaničku terapiju, liječiti i metabolički odnosno hormonalni i biokemijski poremećaj.
Kako se provodi metoda „4e“ u kliničkoj praksi
Budući da se kakvoća kosti svakodnevno mijenja, svi moramo nešto činiti za svoje kosti, a to što trebamo činiti ovisi o dijagnostičkoj evaluaciji kojom se procjenjuje kakvoća kosti i hrskavice te rizicima u vidu genetske predispozicije; metaboličkim i hormonalnim bolestima te degenerativno-deformantnim poremećajima kostura.
Kako je briga za kosti potreba svakog pojedinca, nužna je edukacija o tome što je važno činiti za zdravlje kostiju i hrskavice ( prvo „e“= edukacija). Nadalje, osnovna mjera prevencije koja se preporuča svima bez obzira na stanje i kakvoću koštano zglobnog sustava je ciljana tjelovježba, pri čemu je najbolji program tjelovježbe „Tae do“ ( drugo „e“= efektivna tjelovježba ). U svim slučajevima sumnje na koštanu bolest, nužno je učiniti ciljanu dijagnostičku evaluaciju ( treće „e“= evaluacija).
Ona uključuje standardne metode poput denzitometrije kosti, rentgenskog pregleda kostiju i zglobova, biljega koštane pregradnje, biokemijskih biljega, a ponekad i pregleda magnetskom rezonancom, genske dijagnostike te transiliakalne biopsije i histomorfometrije kosti.
Temeljem tako provedene evaluacije, određuje se individualna terapija ( četvrto „e“= elektivna - individualna terapija ) koja uključuje različite metode liječenja pri čemu se najčešće kombiniraju: ciljane vježbe, fizikalna terapija, lijekovi, MBST, a ponekad i kirurško-ortopedsko liječenje.